slapnica 2 145856

Park prirode Žumberak nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske u kojem se miješaju obilježja Dinarida, Alpa i Panonske nizine. Dinarski tip se očituje u krškom reljefu, alpski krajolik je vidljiv u strmim i oštrim planinskim grebenima, a blaga i valovita pobrđa ukazuju na Panoniju.

U ovom dijelu Hrvatske nalazi se najveći broj naselja smještenih na nadmorskim visinama od 400 - 700 metara nadmorske visine, što je jedno od vrijednih obilježja ovog Parka. Uz sjevernu granicu Parka nalazi se najviši planinski greben koji je uvijek bio pod najmanjim ljudskim utjecajem i tako ostao najbliži svom izvornom obliku. U njemu dominiraju šume i planinski pašnjaci i livade. U tom dijelu nema naselja, ima vrlo malo putova, a na njegovim rubovima se pojavljuju brojni izvori.

Samoborsko gorje, odnosno istočni dio Parka svojim krajolikom iskače iz cjeline strmim i duboko usječenim dolinama kroz koje teku vodom bogati potoci, planinskim šumovitim grebenima na kojima se obično nalaze mala seoska naselja.

Plešivički kraj ili jugoistočni dio je gusto naseljen s južne strane gdje seosko stanovništvo obrađuje brojne vinograde na blagim terasama sve do Jastrebarskog. Vršni greben i sjeverna strana su strmiji i obrasli šumom.

Središnji dio Parka se stepeničasto spušta prema jugu i u njemu se izmjenjuju brežuljci, zaravnjena polja i usječene doline vodotoka (npr. kanjon Kupčine i Slapnice). U tom dijelu nalazimo najveći broj seoskih zbijenih naselja koja su jednoliko raspoređena po cijelom prostoru. Tradicionalan način života i korištenja prostora uvjetovao je nastanak karakterističnog krajolika gdje se isprepliću sela i zaseoci s oranicama, livadama i pašnjacima, te sa šumama.

Jugozapadni Vivodinski kraj je blago valovit brdski krajolik s brojnim vinogradima i obrađenim površinama te dobrom naseljenošću. Zapadni dio Parka je najslabije naseljen i u njemu dominiraju šume. U područjima oko naselja nalazimo livade i malo polja koja se još obrađuju.

Prirodni činitelji, ali i dugogodišnje djelovanje čovjeka i njegov suživot s prirodom, učinili su Park prirode "Žumberak – Samoborsko gorje" područjem zanimljive i bogate bioraznolikosti.

Takozvani kulturni, mozaički krajobraz, u kojem se izmjenjuju otvorene, travnjačke površine sa onima prekrivenima šumom, rezultat je čovjekova djelovanja – krčeći šume koje bi bez njegova utjecaja pokrivale čitavo prostranstvo Parka, stvorio je otvorena, ne šumska staništa koja nastanjuju "nove", ne šumske vrste.

Tako je čovjek i nehotice, od davnina radio na povećanju prirodne raznolikosti ovoga kraja.

Danas su takva travnjačka staništa ozbiljno ugrožena prirodnim procesom sukcesije, jer je sve manja potreba ljudi za mjestima gdje bi obrađivali polja, napasali svoju stoku ili kosili travu. Više im nisu potrebne ni lokve, nakupine stajaće vode koje su služile kao pojila za stoku, a mnogim rijetkim i zaštićenim životinjama su dom, mjesto za razmnožavanje ili hranjenje.

 

 

Petra Šegulić

 

volonteri

solarno stablo BANNER 300px

Sponzori

Cistoca.pngLogotip-Vodovod-i-kanalizacija.pngREGEA-web.pngbrunata.pnggrb_karlovca_copy.pnghep.png
Go to top