1

Turizam iz godine u godinu nepovratno uništava okoliš a turistička središta još uvijek nemaju adekvatno rješenje za ovaj problem. 

Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu "Nature Climate Change" argumentira kako globalni turizam pridonosi čak osam posto svih emisija stakleničkih plinova te da je "ugljični otisak" po osobi (posebno iz razvijenih zemalja) vrlo velik, točnije tri puta veći no što se mislilo prije objave ove studije.

Nagli porast brojeva je zbog toga što je ovo prvo istraživanje koje nije ukalkuliralo samo avionske letove, vožnje vlakovima, busevima i automobilima, već i potrošnju resursa tijekom boravka u nekom gradu, prirodi ili resortu. Kad je riječ o brojkama SAD prednjači jer je zemlja od 300 milijuna stanovnika i sama meka za turiste, a prosječni Amerikanac i relativno mnogo putuje. Kanada, Njemačka, Kina i Meksiko su relativno blizu Amerikancima. Čak 4,5 gigatona ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova ispuštena je tijekom 2013. godine, a čak 2,7 posto toga proizašlo je iz putovanja Kanađana i Meksikanaca u SAD. Od 2009. godine pa sve do 2013. godine za svakog je stanovnika sićušnih Maldiva narastao otisak za 300 kilograma samo radi internacionalnog turizma.

Amerikanci su na putovanja tijekom 2013. potrošili 4,7 trilijuna dolara, što je veliki skok s 2,5 trilijuna 2009. godine. Transport pa i s time ispuštanje stakleničkih plinova u stalnom je porastu jer prati potražnju. Godine 1972. bilo je 88 milijuna putnika koji su letjeli međunarodno, dok ih je 1994. bilo 344 milijuna. Turizam je danas zaslužan za preko 65 posto svih letova, a istraživanje pokazuje kako jedan let preko oceana emitira gotovo pola CO2 emisije koju drugi izvori poput svijetla, grijanja i automobila prosječna osoba generira u tri mjeseca. Turizam "udara" na tri strane kada je o zagađenju i pritiscima na okoliš riječ. Vode (mora kao i pitke vode) posebno su na udaru radi turizma koji nevjerojatno crpi te resurse. To može rezultirati, što imamo prilike svako toliko vidjeti u Istri, nedostatkom pitke vode kao i velikom količinom otpadnih voda. Na cijelom Mediteranu količina vode je ozbiljan problem. Regija koja živi od turizma nalazi se u relativno do jako vrućem klimatskom pojasu, a turisti na godišnjim odmorima koriste više vode no što to rade kad su kod kuće, ponekada do 440 litara dnevno. To je gotovo duplo od onog što iskoristi prosječni Španjolac sa juga zemlje.

Održavanje golf igrališta, koji su veliki turistički trend, zahtjeva velike količine vode i to svaki dan. Ukoliko ta voda dolazi iz postojećih bunara pretjerano iskorištavanje istih može dovesti do prodiranja slane vode u bunare. Gradnja i održavanje golf terena uzrokuju veliku štetu okolišu. Turizam utječe i na resurse poput hrane, energije i drugih sirovina, što je posebno vidljivo na manjim otocima i izoliranijim sredinama posebno jer su očekivanja turista velika (bogatstvo ponude). Degradira se i tlo koje je važan izvor minerala, fosila, plodne zemlje, šuma, močvara i stanište životinja. Pojačana gradnja kako bi se udovoljilo turističkim apetitima je direktan utjecaj na te ekosustave i obnovljive kako i neobnovljive resurse. Jako stradavaju i šume, a deforestaciju uzrokuje čišćenje zemlje za gradnju, kao i rušenje stabala radi drvne sirovine. Jedan turist koji se bavi trekingom u Nepalu može "iskoristiti" do pet kilograma drveta dnevno.

Tu su naravno emisije štetnih plinova, buka, svjetlosno zagađenje, bacanje krutog i tekućeg otpada. U američkom nacionalnom parku Yellowstone toliko ljudi dolazi na snježnim vozilima da su njihovi motori potpuno zaglušili buku od erumpirajućih gejzira. Još je teško predvidjeti koliko svjetlosno zagađenje, kao i zagađenje bukom utječu na životinjski svijet. Kao što vidimo na primjeru Splita i odlaganje otpada je teško rješiv problem, a i kruzeri su odavno obilježeni kao "plutajuće ekološke katastrofe" koje u more ispuštaju od fekalija, ulja, krutog otpada do kemikalija. Treking, nekada tip provoda za ekološki osviještene "zelene" generira jako puno otpada. Turisti i planinari ostavljaju smeće, cilindre s kisikom pa čak i opremu u područjima gdje doslovno ne postoji sustav koji će taj otpad pokupiti. Neke se staze u Andama i na Nepalu nazivaju "Put Coca Cole" i "Staza toaletnog papira".

Problem su i otpadne vode i kanalizacija koje bi, s obzirom na kapacitete, trebale biti temeljito restrukturirane no to se rijetko gdje provodi. Zagađene vode često se ispuštaju u mora, rijeke ili tlo točno kraj divota kojima se turisti i dolaze diviti. Uzrokuju nepovratnu štetu koraljnim grebenima i morskim ekosustavima jer potiču divljanje algi. Promjene u salinitetu i sedimentaciji mogu nanijeti takvu štetu da se to reflektira i na zdravlje ljudi i životinja. Gradnjom apartmana, skijališta, cesta, hotela, plaža i odmorišta uništavaju se ekosustavi, erodira tlo, radi se nepodnošljiv pritisak na infrastrukturu, uništenje biljnog pokrova, promjena strukture tla i vode, manjak pitke vode, pa i estetsko nagrđivanje samo su frakcija problema koje uzrokuje turizam ili putovanja.

 

Petra Šegulić

 

volonteri

Sponzori, donatori i partneri

Carpe_diem_logo.pngDrutvo_Naa_djeca_Karlovac_logo.pngGradska_Toplana_logo.jpgHEP_RGB.pngHK-logo-color.pngINKASATOR_LOGO_RGB.jpgKarlovac_logo_.jpgMDOMSP_logo.pngMcdonalds_logo.jpgNajbolji_prijatelj.pngOS-Grabrik-Logo-.jpgO_Draganii.pngO_Mahino_logo.pngZELENILO-LOGO.jpgZoo_villi_logo.pngistoa_logo.pnglogo_kole_banija.pnglogo_zoo_hobby.png
Go to top