Vijesti

Dizalice topline ili toplinske pumpe su uređaji koji koristeći geotermalnu energiju iz zemlje, zraka ili podzemnih voda preko sustava grijanja prenose toplinu u stambeni prostor. Vrlo su učinkovite čak i na niskim vanjskim temperaturama i ne proizvode štetne plinove.

Postoje i dizalice topline koje se za vrijeme ljetnih mjeseci mogu koristiti i za hlađenje prostora pa nije čudno što ovaj sustav postaje sve popularniji. Uz to je jedan od najekonomičnijih, najučinkovitijih i istodobno ekološki prihvatljivih načina grijanja. Dizalicama topline se iz okoliša može dobiti i do 75 posto energetskih potreba, dok je potrebno dodati tek 25 posto električne energije kako bi sama dizalica topline radila. Posebno su pogodne za podno grijanje te za radijatore niskih površinskih temperatura.

Kako funkcioniraju dizalice topline

Dizalice topline funkcioniraju na obrnutom principu hladnjaka. Hladnjak toplinu prenosi iz unutrašnjosti prema van, dok dizalica topline izvlači toplinu iz okoliša i prenosi je dalje. Rashladno sredstvo apsorbira toplinu iz zemlje, zraka ili podzemnih voda, a nakon kompresije ju diže na višu temperaturnu razinu koja je prihvatljiva za primjenu u sustavu distribucije topline.

Ciklus rada dizalice topline obuhvaća četiri koraka:

1. Isparavanje – ovom koraku rashladno sredstvo niske temperature u dizalici topline apsorbira toplinsku energiju iz okoliša i pri tome se uslijed niske temperature isparavanja u radnoj tvari mijenja u plinovito stanje.

2. Kompresija – u drugom koraku nastaje para koja se komprimira uz pomoć kompresora. Molekule se uslijed povećanog pritiska u većoj mjeri trljaju jedna o drugu i tako stvaraju veću temperaturu koja se zatim koristi za grijanje.

3. Ukapljivanje – u ovom koraku vrući plin vlastitu toplinu predaje u sustav grijanja, a rashladno tijelo ponovno postaje tekuće.

4. Opuštanje – u posljednjem koraku ciklusa ekspanzijski ventil smanjuje pritisak koji je nastao u drugom koraku, a rashladno tijelo ponovno upija toplinu iz okoliša i proces može početi ispočetka.

5. Dizalice topline za hlađenje

6. Dizalice topline se tijekom ljetnih mjeseci mogu koristiti za hlađenje. Nemaju sve dizalice integriranu funkciju hlađenja, pa ako ih želite koristiti za hlađenje, trebat ćete pripaziti kod odabira modela.

Ovisno o potrebama, možete birati između aktivnog i pasivnog hlađenja.

Pasivno hlađenje u velikoj mjeri štedi energiju jer je za rad cirkulacije potrebna mala količina energije. U ovom slučaju dizalice topline koriste samu razliku u temperaturi izvora energije (npr. iz zemlje) i objekta pa se objekt hladi prirodnim putem.

Ova metoda ima i neke nedostatke kada su u pitanju djelotvornost i izvedba. Naime, zemlja krajem ljeta u sebi ima pohranjenu veliku količinu topline pa se zbog toga učinkovitost izmjenjivača topline znatno smanjuje.

Kod aktivnog hlađenja postiže se niža temperatura rashladnog tijela, ali ova metoda zahtijeva rad kompresora, što podrazumijeva veće troškove.

Prednosti i nedostaci dizalica topline

Prednosti su korištenje prirodnih, obnovljivih izvora energije, učinkovitost (75% energije dolazi iz okoliša), nema štetnih emisija, vijek trajanja je dug i troškovi održavanja su niski, a određeni modeli pružaju i hlađenje tijekom ljetnih mjeseci. Nedostatak kod dizalica topline je to što su potrebna veća početna ulaganja. Potreban je niskotemperaturni režim grijanja, što znači da se u slučaju prelaska s visokotemperaturnog režima moraju napraviti određene preinake.

Izvor: ekologija.com

• Pret
• Sljedeće

• Zaštita okoliša
• Energetska učinkovitost i zaštita okoliša