Nacionalni park Sjeverni Velebit, hrvatski nacionalni park, proglašen je 9. lipnja1999. godine. Dana 7. srpnja 2017. godine NP Sjeverni Velebit je, uz Nacionalni park Paklenica i Rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao dio zajedničke svjetske baštine 13 zemalja pod nazivom „Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe”.

Riječ je o 1289 hektara bukove šume koja je u Nacionalnom parku Sjevernom Velebitu u strogom rezervatu "Hajdučki i Rožanski kukovi". Iznimnost predloženih iskonskih bukovih šuma u nacionalnim parkovima Sjevernom Velebitu temelji se na izvornosti, geografskom položaju, starosti i veličini. Rezervat parka je zaštićen i posjetiteljima te su ograničeni na označene staze. Unutar rezervata nalazi se botanički rezervat Visibaba (Galanthus), s obiljem endemičnih hrvatskih podvrsta Sibiraea altaiensis, te botanički rezervat Zavižan – Balinovac – Velika kosa, poznat po izvrsnoj kolekciji vrsta planinske flore. Unutar rezervata je poznati botanički vrt Velebit, koji je osnovao profesor farmakologije i botaničar Fran Kušan 1967. Park je ukrižen planinarskim stazama. Najpoznatija je Premužićeva staza, nazvana po njenom graditelju, šumaru Ante Premužiću koji ju je sagradio krajem 1933. Staza prolazi kroz najljepše i najzanimljivije dijelove parka. S brojnih vrhova u okolini pruža se veličanstven pogled na Jadransko more i njegove otoke (Pag, Rab, Goli otok, Prvić i Krk) kao i s kontinentalne strane.

Kulturnoj vrijednosti parka dodaju se i brojne ruševine takozvanih "ljetnih domova". Ostali su od vremena kad su Velebit naseljavali pastiri i stočari. Na njegovim obalnim padinama nalaze se mnoge razrušene kuće, kućice i kameni zidovi, a i svi preostali dokazi o izgubljenom lokalnom stanovništvu.

Vrh Zavižan (1676 m) nalazi se u sklopu parka, najviša  meteorološka stanica u Hrvatskoj.

Fauna Sjevernog Velebita neobično je zanimljiva i raznolika. Ovdje na relativno malom prostoru žive različite životinjske vrste. Park obiluje brojnim endemičnim vrstama, koje su karakteristične samo za ovo područje. Javna ustanova Nacionalni park Sjeverni Velebit od svog osnutka potiče i organizira raznovrsna znanstvena istraživanja čiji je cilj sakupiti što više podataka o vrstama koje obitavaju u Parku. Pritom je ostvarena suradnja s brojnim znanstvenim i stručnim institucijama, strukovnim udrugama i pojedincima. O beskralježnjacima Parka još uvijek ima relativno malo podataka i njihova su istraživanja tek na početku. Od kralježnjaka je do sada u Nacionalnom parku zabilježeno 6 vrsta vodozemaca, 16 vrsta gmazova, te stotinjak vrsta ptica i četrdesetak vrsta sisavaca. Mnoge su od njih strogo zaštićene ili zaštićene Zakonom o zaštiti prirode, a brojne vrste nalaze se i na dodacima Direktive o pticama i Direktive o staništima. Važno je istaknuti da su veliki kompleksi očuvanih šuma pogodno stanište za sve tri vrste velikih zvijeri - medvjeda (Ursus arctos), vuka (Canis lupus) i risa (Lynx lynx), a njihovo prisustvo na istom prostoru znak je velike očuvanosti ekosustava.

• Zaštita životinja
• Zaštita okoliša
• Energetska učinkovitost i zaštita okoliša