Nacionalni park "Mljet" proglašen je 12. 11. 1960. g. i predstavlja prvi institucionalizirani pokušaj zaštite izvornog ekosustava na Jadranu.

Površina parka je 5.375 ha. Obuhvaća sjeverozapadnu trećinu otoka Mljeta. Mljet je jedan od većih južnodalmatinskih otoka (10 000 ha). Izgrađen je od krednih naslaga vapnenca i dolomita. Vapnenci izgrađuju uzvišenja, a dolomiti pretežni dio mljetskih depresija, odnosno polja. Središnji dio Mljeta je visi, s tri paralelna gorska vrha (Veliki grad, 514 m). Zapadna i istočna trećina otoka su nize, ali se brdska obilježja reljefa i krajolika i dalje zadržavaju.

Mljetsko podneblje je pravo sredozemno s toplim, suhim ljetima i blagim, vlažnim zimama. Prosječna godišnja količina oborina je 973 mm, a osunčanost otoka 2500 sati godišnje.

Glavni motivi za proglašenje otoka Nacionalnim parkom su izuzetna specifična obalna razvedenost, te bujan biljni svijet, odnosno šumovitost područja. S pučinske strane more se jedva uočljivim tjesnacem uvlaci u tijelo otoka, stvarajući najprije Veliko jezero (površine 145 ha i najveće dubine 46 m), a zatim preko još užeg tjesnaca Malo jezero (površine 24 ha i najveće dubine 29 m). Iako s morskom vodom, pejzažno se doživljavaju kao jezera, sto je prihvaćeno i u njihovim nazivima. Jezera su najzanimljiviji, ali ne i jedini elementi obalne i pejzažne razvedenosti Nacionalnog parka. Tu su još i brojne uvale, zaljevi i otočići (ukupne površine 122,7 ha).

Bogat i zanimljiv životinjski svijet nacionalnog parka "Mljet" još nije u potpunosti istražen. Djelomično su obrađeni vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci. Od gmazova cesti su zelembać (Lacerta viridis), oštroglava gušterica (Lacerta oxycephala), obična gušterica (Lacerta melisellensis) i kućni macaklin (Hemidactilus turcicus). Zmije su sasvim prorijeđene (otrovnica uopće nema) nakon unošenja mungosa (Herpestes auropunctatus) 1909. godine. Nakon početnog naglog porasta, populacija mungosa došla je u određenu ravnotežu s okolinom. Od sisavaca tu žive: miš (Apodemus mystacinus), jež (Erinaceus europeus), vise vrsta šišmiša (Chiroptera), obični puh (Glis glis), kuna bjelica (Martes foina) i obični zec (Lepus europaeus). Jelen lopatar (Dama dama) unešen je na otok poslije drugoga svjetskog rata, a i divlja svinja (Sus scrofa). Ptičji svijet bogat je i raznovrstan osobito u doba seobe. U borovim šumama i makiji obitavaju drozdovi (Turdidae), sjenice (Paridae), kraljici (Regulidae), grmuše (Sylvidae), pupavac božjak (Upupa epops), zlatovrane (Coracias garrulus) i dr. Po poljima i docima zimuju zebovke (Fringilidae), ševe (Alaudidae) i pastirice (Motacilidae). Uz obale mora i osobito na blatima ceste su močvarice: divlje patke (Anatidae), gnjurce (Podicipidae), čaplje (Ardeidae) i šljuke (Scolopaeidae). U seobi ovdje se susreću mnoge sokolovke (Falconidae), te golub grivnjas (Columba palumbus) i golub dupljaš (Columba oenas). Na području Parka gnijezdi se divlji golub (Columba livia) i rijetka grabljivica sova ušara (Bubo bubo).

More oko otoka odlikuje dobro očuvan živi svijet, svojstven južnom Jadranu. Neki nalazi upućuju da na pučinskoj strani otoka obitava izuzetno rijetka vrsta hrvatske faune - sredozemna medvjedica (Monachus monachus).

Mljet nosi epitet "zeleni otok", a za njega je zaslužan upravo zapadni dio otoka, koji se nalazi u granicama Nacionalnog parka. Od ukupne površine Parka 90 % je obraslo sumom. Najveći dio šumskih površina pripada autohtonim sumama alepskog bora (Pinus halepensis). Nalaze se svuda, posebno na toplijim prisojnim terenima, a najbujnije su na sirem području oko Velikog i Malog jezera. Drugu šumsku zajednicu cine sume hrasta crnike ili česvine (Orno-Quercetum ilicis). Značajniji očuvani lokaliteti jesu Velika dolina, Valakija, Planjak i Knezepolje. Iz primarnih fitocenoza, tj. iz navedenih šuma degradacijom su se razvili niži oblici vegetacije kao sto su makije, garizi i kamenjare. Crniku u mljetskoj makiji najčešće prate zimzelene listače: planika (Arbutus unedo), zelenika (Phillyrea media), veliki vrijes (Erica arborea), trslja (Pistacia lentiscus), mirta (Myrtus communis) i lemprika (Viburnum tinus), a katkad i rogac (Ceratonia siliqua), divlja maslina (Olea oleaster),lovor (Laurus nobilis) i dr. Od četinjača su u ovdašnjoj makiji zastupljene smrika ili smrijek (Juniperus oxicedrus) i somina (Juniperus phoenicea).

• Zaštita životinja
• Zaštita okoliša
• Energetska učinkovitost i zaštita okoliša